UNIVERZITET U TUZLI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
Tuzla, 27.05.2022. godine
O B A V I J E S T
Branka Babić Gavrić, dipl. logoped i surdoaudiolog, javno će braniti završni magistarski rad pod nazivom: „Barijere za primjenu teleterapije u radu logopeda u Bosni i Hercegovini”, dana 16.06.2022. godine u 12,00 sati u Sali za sjednice Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:
- Dr.sci. Zamir Mrkonjić, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predsjednik,
- Dr.sci. Mirela Duranović, redovni profesor na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, član – mentor,
- Dr.sci. Leila Begić, vanredni profesor, na užoj naučnoj oblasti “Logopedija” Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, clan.
Za zamjenika članova komisije imenovana je dr. sci. Lejla Junuzović-Žunić, redovni profesor za užu naučnu oblast „Logopedija“ na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Pristup javnosti je slobodan. Magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu fakulteta svakim radnim danom od 08,00 – 16,00 sati.
REZIME RADA
Logoped je stručnjak koji se bavi profesionalnom praksom na području poremećaja komunikacije i gutanja. Početkom 2020. godine svijetom se proširio novi virus koji uzrokuje bolest pod nazivom COVID-19. Logopedi diljem svijeta morali su promijeniti način pružanja usluga tokom pandemije COVID-19, uvesti i pratiti nove procedure u radu, koristiti zaštitnu opremu ukoliko su primjenjivali direktan rad sa klijentom, dok je određeni broj stručnjaka pružao logopedske usluge putem teleterapije. Međutim, prethodna istraživanja su pokazala da je veoma mali procent logopeda u Bosni i Hercegovini koristio teleterapiju u svom radu tokom pandemije iako je to bio puno sigurniji način rada i za logopede i za same klijente. Stoga, glavni cilj istraživanja je utvrditi barijere za primjenu teleterapije u radu logopeda u Bosni i Hercegovini. U skladu s glavnim ciljem nastojao se utvrditi procent logopeda koji su primjenjivali teleterapiju svom radu, razlozi zašto logopedi u svom radu ne koriste teleterapiju, upoznatost logopeda o benefitima teleterapije, način i uspješnost primjene teleterapije, i promjene u radu logopeda uslijed pandemije COVID-19. Rezultati su pokazali da je samo 28% logopeda primjenjivalo je teleterapiju u svom radu. Razlozi zašto ne primjenjuju teleterapiju koje logopedi navode su sljedeći: 10,5% logopeda navodi da poslodavac ne prepoznaje i ne dozvoljava ovu vrstu terapije, 16,2% navodi da poslodavac nije usvojio jasne procedure za provođenje teleterapije, 10,1% navodi da nemaju odgovarajući pristup internetu, 9,2% logopeda navodi da imaju neadekvatan računar, 5,3% navodi da nema zvučnike, 5,7% navodi da nema mikrofon, 5,3 % navodi da imaju problem čestog zamrzavanja video konekcije, 6,1% navodi tehničke probleme koji se pojavljuju bez vidljivog razloga, 10,5% ima problem nedostatka tehničke podrške, dok najveći procent, njih 21,1% navodi da nisu prošli odgovarajuću edukaciju o teleterapiji. Kao dodatni problemi koji se navode, a koji onemogućavaju, odnosno otežavaju primjenu teleterapije su da 19,4% klijenata nema odgovarajući računar, 17,4% klijenata nema odgovarajuću internet konekciju, 21,9% klijenata ne zna instalisati odgovarajuće programe za teleterapiju, 20,6% klijenata ne zna kako koristiti programe za teleterapiju, i 20,6% logopeda smatra da postoje neki drugi razlozi koji onemogućavaju klijentima da koriste teleterapiju.