OBAVIJEST O ODBRANI ZAVRŠNOG MAGISTARSKOG RADA – Sandro Ibrišimović, BA

UNIVERZITET U TUZLI

PRAVNI FAKULTET

 

O B J A V L J U J E

 

Kandidat Sandro Ibrišimović, BA, javno će braniti završni magistarski rad pod naslovom “Pravo država na samoodbranu: normativni i faktički aspekti ”, dana 16.09.2024. godine sa početkom u 14,00 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:

 

  1. .Dr. sci. Zlatan Begić, vanredni profesor – predsjednik
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli),
  2. Dr. sci. Dženeta Omerdić, redovni profesor – mentor i član
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli) i
  3. Dr. sci. Amir Karić, redovni profesor – član
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli).
  • Dr. sci. Mahir Muharemović, docent – zamjenski član
    (uža naučna oblast “Državno i međunarodno javno pravo” Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli).

 

Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,00 do 14,00 sati.

Pristup javnosti je slobodan.

 

 

REZIME RADA

 

Razmatranje pitanja postojanja i primjene prava države na samoodbranu odnosno prava države da oružanom silom brani svoju teritoriju, građane i suverenitet predstavlja jedno od temeljnih i osnovnih prava države kako u međunarodnom javnom pravu tako i u međunarodnom običajnom pravu. Njegova važnost proizilazi iz duge historije unilateralne upotrebe sile od strane država i nedržavnih aktera koja je prouzrokovala ogromnu štetu, kako u ljudskim potencijalima i resursima tako i u samom humanističkom konceptu posmatranja diplomatskih odnosa među stranama u međunarodnom pravu.

Situacija je dodatno složena ukoliko se uzme u obzir da u međunarodnim odnosima i međunarodnom pravu nije postojala obaveza rješavanja sporova mirnim putem niti opšta zabrana upotrebe sile sve do samog formiranja Organizacije Ujedinjenih nacija i samog normiranja načela zabrane upotrebe sile u međunarodnim odnosima. Ovakvi odnosi i pravna nesigurnost izazvana upotrebom sile bez primjene prava na samoodbranu i jednostranim poduzimanjem nasilnih aktivnosti bila je jedan od primarnih uzroka nepovjerenja i pravne nesigurnosti između državnih i nedržavnih aktera međunarodnih odnosa.

U cilju što sveobuhvatnije analize statusa i uloge prava na samoodbranupredmet analizebiti će veliki broj izvora kao što su knjige, naučni radovi, članci i medijski izvještaji te će biti  razmatrano teorijsko polazište samog prava da bi nakon toga kroz samu normativnu praksu Ujedinjenih nacija i sudsku praksu sudova koji su se bavili djelima protiv međunarodnog pravnog poretka, analizirali primjenu prava kao i samu praksu i njene posljedice. Imajući u vidu gore navedeno, cilj rada jeste izvršiti analizu i presjek stanja te procijeniti koliko je i da li je pravo na samoodbranu u svom današnjem obliku de facto primjenjivo na moderne odnose između država i nedržavnih aktera u međunarodnom pravu. Također, veoma je važno uz analizu same prirode prava na samoodbranu, analizirati i metode i mehanizme ostvarivanja istog, naročito uvažavajući trenutne kompleksne i izazovne geopolitičke okolnosti u svijetu i ulogu UN-a u njima. Potrebno je u ovom kontekstu naglasiti uvijek prisutnu neophodnost zaštite suverenita, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i samog fizičkog opstanka države kao i nužnost očuvanja statusa subjekta međunarodnog prava.

 

Ključne riječi: pravo na samoodbranu, upotreba sile, Ujedinjene nacije, geopolitički odnosi